Ljudska mudrost mora biti otvorena nadahnuću Božjeg Duha

  • Ispis

Ljudska mudrost mora biti otvorena nadahnuću Božjeg Duha (sr.5.tj.k.g.II.)

1 Kr 10,1-10: Ovaj odlomak iz Prve knjige o Kraljevima u središtu svega sjaja i bogatstva ističe Salomonovu mudrost. Da je to tako, dobro je vidjeti koji je ugled imao u ondašnjem svijetu. Oženivši kćer egipatskog faraona stekao je dodatni ugled i moć, i možemo reći da je Salomon bio najistaknutiji i najmoćniji vladar u cijelom pojasu od Eufrata do Egipta, te je imao stanovitu političku prevlast nad brojnim malim kraljevstvima. Nikada Izrael u svojoj povijesti nije više dosegao slavu i blagostanja kao u Salomonovo doba. Svojom mudrošću, bogatstvom i uspostavom pravednog suda, zadivio je Kraljicu od Sabe koja se došla diviti i pokloniti Salomonu. Sve je to blagoslov od Gospodina od kojega je zatražio: „podaj sluzi svome pronicavo srce da može suditi „tvom narodu“ , razlikovati dobro od zla“. Na takvu molitvu Bog obznanjuje: „ Ali ti dajem i ono što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko među kraljevima.“ Mudrost u srcu, proizvela je vanjska čuda koje Salomon gradi. Uvidio je Salomon da svijet kojim je okružen nije tek dobar, već je mnogo bolji od noga što zaslužuje. On iz Božje svemoći i mudrosti proizlazi. Iako mudrost izvire iz aktivnosti našega razuma, ona je uvijek izvan dosega naše inteligencije, jer proizlazi iz prosvijetljena razuma Božjim nadahnućem. Ta mudrost uključuje poštovanje drugih, dobrotu, poniznost i snagu da se ne bude sebičan. Osjetljivost za Boga i bližnjega pripada ljudskoj mudrosti življenja.

Mk 7,14-23: Čovjeku je stvoreni svijet dan na upravljanje i gospodarenje i on bi trebao svojom dušom slaviti i blagoslivljati Stvoritelja. Time se upravo bavi Isus u današnjem Evanđelju dok govori: „Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.“ Što izlazi iz duše i srca čovječjega kao što su zle misli, bludništva, krađa, ubojstvo, preljub, lakomstvo, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje, to je problem za čovjeka, a ne jabuka koju Adam jede. Problem je spoznaje dobra i zla. Problem je savjesti koja je glas Božji u čovjeku, a koja uvijek kaže što je dobro, a što zlo. Bez takve mudrosti u čovjeku se počinje oblikovati zlo. Zato Isus, imenuje ta zla djela koja gotovo predstavljaju suprotnost Božjem zakonu. Mudrost mora biti nadnaravna i uvijek otvorena nadahnuću Božjeg Duha.