Dobro je, ako je vladar Božji čovjek ali, što ako on to nije!?

  • Ispis

Dobro je, ako je vladar Božji čovjek ali, što ako on to nije!? (p.1.tj.k.g.II.)

1Sam 8, 4-7.10-22a: Samuel je poslije Eelijeve smrti priznat u cijelom Izraelu kao sudac, svećenik i prorok. Sasvim je zauzet za stvar Božju. Proveo je jaku vjersku obnovu iz koje su Izraelci crpili snagu za jedinstvo kako bi jednoga dana mogli zaustaviti Filistejce. Godine su prolazile, a Samuel je stario. Uspio je preoblikovati i usmjeriti život Božjeg naroda, ali je mnogo toga ostalo da se učini. Čak im je pošlo za rukom vratiti neke gradove od Filistejaca. Nije bio zadovoljan sa svojim sinovima i nisu bili dostojni naslijediti ga. U njegovoj starosti Izraelci traže da im postavi kralja. Samuel oklijeva, jer jedan dio naroda je za uspostavu kralja i monarhije, a drugi dio je iznosio negativnosti monarhije. Osnovni je problem, hoće li kralj biti Božji pomazanik ili će sam sebe smatrati božanstvom. Izraelci su Božji narod i priznaju samo Boga za kralja. Ipak na kraju Samuel popušta uz sve opasnosti koje dolaze od kralja i monarhije. Ovaj trenutak, važan je za uspostavu kraljevstva kao prekretnica u političkoj i vjerskoj povijesti Izraela. Dobro je ako je kralj Božji čovjek, ali što ako to nije?

Mk 2, 1-12: Iz današnjeg događaja, u kojem je Isus ozdravio uzetoga, vidno je: Bog ima moć opraštati grijehe. Isus, dok su spuštali kroz krov uzetoga, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetome: „Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.“ Ovakva izjava za pismoznance izazvala je incidentnu situaciju s pitanjem: Tko je ovaj da i grijehe otpušta, pa to jedino Bog može činiti. Isus je namjerno nagovijestio područje u kojem jedino Bog može djelovati i nastavio s pitanjem na kojeg oni ne mogu odgovoriti. Jer, što je lakše, ozdraviti uzetoga, ili reći opraštaju ti se grijesi? Ali da znate vlastan je Sin čovječji na zemlji otpuštati grijehe. Isus ovdje sebi pripisuje tu moć i često će je primjenjivati za svoga služenja. To je ustvari i smisao njegova imena. On će tu moć povezati sa svojom smrću i krvlju novoga Saveza. Kršćanske će zajednice to božansko djelovanje pripisati Kristu, umrlom i uskrslom. Stoga je odmah po uskrsnuću, Isus, tu moć povjerio svojim učenicima, tvrdeći da će Bog potvrđivati njihove odluke. Sjetimo se Isusove: „ Što god odriješite na zemlji bit će odriješeno i na nebu....“ Na djelu je: Stvoriteljeva moć, Isusova ovlast i naša punomoć.