Božji univerzalizam, ruši granice ljudske uskogrudnosti

  • Ispis

Božji univerzalizam, ruši granice ljudske uskogrudnosti  (27.tj.sr.)

Jon 4,1-11: Jona ima problem razumjeti Božje milosrđe drugim narodima izvan Židovstva. U njemu se osjeća dobra doza ljubomore, zbog koje je poželio i umrijeti. On se čak i pogađa s Gospodinom pa kaže: „Ako se narod protiv kojeg sam govorio, obrati od opačina i zloća, tada ću se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.“ Jona očito u svojoj duši nosi osjećaje dobre nelagode prema omraženim ugnjetačima svoga naroda. Nije proroku nepoznato Božje milosrđe, ali sumnja da će se Asirci pokajati i Bog će morati izvršiti svoju prijetnju protiv njih, koju Jona u prikrajku svoje duže i priželjkuje. Stvari ipak nisu išle po Joninim priželjkivanjima, nego po Božjem planu. Bog, prihvaća iskreno obraćenje Ninivljana. Ali, što je bilo s Jonom? Joni bi veoma krivo i rasrdi se. Ipak se nadao da će Gospodin promijeniti svoju odluku te se povukao izvan grada očekujući željeno razorenje grada. Bog je strpljivo i milosrdno postupio prema tvrdokornom Joni pa ga poučio blago ali uspješno. Učinio je da izraste biljka i da Joni pruži sjenu a zatim je dopustio da isto tako brzo i uvene, a to je Proroka razljutilo. Pouka koja slijedi iz cijele zgode postaje jasna: ako je Jona mislio da se ima pravo ljutiti zato što se biljka naglo osušila, zar se Bog nije trebao smilovati Ninivi, u kojoj je bilo više od 120.000 nemoćne djece koja ne razlikuju desno i lijevo, koja su zbog toga nevina, zatim jednako toliko životinja, te neće ići za uništavanjem. Božje milosrđe, puno ljubavi, proteže se na sve narode i sva stvorenja. E, to Jona kao oličenje svoga židovskog naroda nije prihvaćao. Ova Jonina knjiga, pruža ugodan osjećaj za čitanje i nosi poruku za sva vremena. Njoj je tek Krist dao punu vrijednost. Evo kako?

Lk 11, 1-4: Današnje Evanđelje donosi još jednu od mnogih zgoda na Isusovom PUTU. Učenici žele da ih Učitelj nauči moliti. Nije odbio, nego je rekao: „Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje...!“ Kroz cijeli Očenaš provlači se sedam prošnji. U molitvi su vidne svagdašnje potrebe i kušnje. U svakodnevnom apostolskom naviještanju Radosne vijesti, a u  Pavlovim tekstovima osjeća se potreba svagdanje molitve, kako bi se razriješile i mnoge svagdanje kušnje. U molitvi Očenaša, vidna je nova slika Boga, sada je on „Otac“, ili još prisnije „Abba“- tata. Ali tu je slika i novozavjetnog vjernika, koji doživljava Boga kao Oca svih ljudi, a ne samo onih u Židovstvu. Privatnog Boga nema. Ovakav Isusov stav otvara vrata zajedništva među Apostolima i njihovim učenicima, koji više nisu samo Židovi. Danas nam nije cilj razložiti molitvu Očenaša u detalje, nego uvezati jedinstvenu Božju poruku protkanu u Evanđelju i djelima koje Apostoli čine u ime: Oca, i Sina, i Duha Svetoga za sve narode.