Svaka sila mora ustuknuti pred moći koja izvire iz Kristova poslanja

  • Ispis

Svaka sila mora ustuknuti pred moći koja izvire iz Kristova poslanja (26.tj.sub.)

Bar 4, 5-12.27-29: Jučer smo zaključili kako će Izrael, dok je tako raseljen po svijetu, s malim „ostatkom“ u Jeruzalemu, postati i ostati majka koja okuplja svoju djecu. Zato, ohrabri se, narode moj, koji si spomen Izraela. Onog Izraela koji će ponovo naći život u Božjem zakonu. Vječni Bog je izvor mudrosti, Svetac nedostižan u ljubavi i vjernosti. On je jedini osloboditelj sužanjstva, jer mu je svojstvena pravda i milosrđe. Spasenje dolazi od vječnog Boga, koji je bio uvrijeđen, ali očituje svoju slavu najprije kažnjavajući grešnike, s razlogom da ih spasi. Ovako kao to Baruh piše, životna situacija njega i njegovog naroda je prava drama o grijehu, obraćenju i spasenju. Zaista Jeruzalem tuguje zbog svoje djece u dijaspori, jer se okrenuše od Božjeg Zakona, Boga vječnog, svog hranioca. Ožalostili su majku koja ih je othranila. Vapaj Jeruzalema, majke, nije nikada ugodan. Jer, radošću sam vas hranila, s tugom i plačem gledam gdje odlazite … opustjeh. Jeruzalem, vaša majka, s vama plače: „Vratite se i tražite ga s revnošću deseterostrukom.“ Valjda će doći vrijeme da skinem haljine žalosti i tuge i zaogrnem se ljepotom i slavom, pokrijem se plaštem pravde Božje i zakitim zlatnim vijencem slave Vječnoga.

Lk 10, 17-24:Još uvijek u ušima odzvanjaju Isusove riječi o sudbini grada Kafarnauma. Grad koji bi se mogao ponositi što je bio središte Isusovih djelovanja, ali uza sve to doživjet će sudbinu Babilona, jer nije poslušao Isusa. Dok su učenici Isusovi u svom misionarenju izgonili Sotonu, Isus je promatrao njegov pad. U tim pojedinačnim Sotoninim porazima vidi se već konačna propast. Zato u tekstu stoji „vidim gdje pade“, iako tek pada. Njegova neprijateljska sila mora ustuknuti pred moći koja izvire iz Kristova poslanja. Sada Isus ima razloga uskliknuti riječi Objave: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima....“ I dok Objava teče dalje, Isus se okrene svojima učenicima i reče: „Blago očima koje gledaju što vi gledati.“ A one Boga gledaju licem u lice. Vidjeti Božje lice i ostati na životu, vječni je Božji dar.