Narod koji ima „svijest o grijehu“, ima budućnost

Narod koji ima „svijest o grijehu“, ima budućnost (26.tj.pet. – Sv. Franjo)

Bar 1, 15-22: Baruh je bio tajnik proroka Jeremije i sastavio je mjesto njega mnoga njegova proroštva. Ali postoji jedna vrlo mala knjiga koja se izravno njemu pripisuje i kaže se da ju je napisao pošto je židovski narod protjeran u Babiloniju. Upravo, tu knjigu danas čitamo. Baruhova knjiga donekle nam pomaže razumjeti ustrajnost židovskih zajednica u dijaspori. Glavni povod pisanja bila je povezanost s Jeruzalemom i ona se održavala pomoću pisama, slanja novčane pomoći i zajedništva u molitvama. Nadalje, molitva u sinagogama hranila se živom uspomenom na prošlost, čitale su se svete knjige, osobito Ponovljeni zakon, Jeremija i Izaija, poštivao se i obdržavao Zakon, podržavao se duboki osjećaj grešnosti i potrebe za obraćenje. Tu su i velike ispovijedi grijeha čija analiza pokazuje kako je grijeh izvrtanje moralnog reda koji se temelji na Božjoj pravdi. Grijeh je oholo odbacivanje mudrosti, koja se očituje u pobuni protiv Zakona i u nezainteresiranosti za opomene proroka. Pravi protulijek grijehu je ponizni povratak Bogu koji je izvor svega dobra i u obdržavanju Zakona. Od proroka Jeremije i Baruha možemo vidjeti kako su živjeli izgnanici Židovi u dubokoj težnji za Jeruzalemom, sjećanjem, molitvom i razborom okrenuti prema Svetom gradu, ali i sposobni prilagoditi se novom stanju i pokušati biti vjerni običajima i zakonima nove domovine ukoliko se ne protive vjernosti koju duguju Bogu. Od Baruha nadalje, saznajemo kako su izgnanici pokazivali vrlo jak osjećaj za grijeh vlastitog naroda, znaju da su baštinici čudesne i žalosne povijesti koja obiluje Božjim darovima i grijesima i nevjernošću sviju. Stoga, znaju i moliti i ponizno tražiti od Boga oproštenje, ne gubeći povjerenje u njegovo obećanje. On će ih jednoga dana pozvati iz zemlje izgona i dat će im slobodu i domovinu. Nadalje se vidi, kako su izgnanici duboko svjesni svoje velike kulture, a pod tim misle na mudrost koja im je dana s Božjom riječi, koju su primili na dar. Cijela Baruhova knjiga odiše nadanjima i ohrabrenjima.

Lk 10, 13-16: Uz mnoge obraćene, Isus na svom PUTU susreće i one koji su tvrde šije, koji se ne žele obratiti. Među takvima su i gradovi: Korozain i Betsaida, osobito Kafarnaum. Baš u njima je Isus puno dobra učinio i puno vremena proveo, ali gle čuda, iz njih ne kreću s Isusom na PUT. Nisu stekli povjerenje i vjeru u Isusa. Velik razlog ima Isus kad kaže: da će poganskim lučkim gradovima Tiru i Sidonu biti na sudu lakše nego li ovim židovskim gradovima koji se do neba uzvisuju. Ne znaju li, da će u podzemlje biti strovaljeni.