Sile Zloga neće nikada stati, zbog njega su kršćani i dani ovome svijetu

Sile Zloga neće nikada stati, zbog njega su kršani i dani ovome svijetu (23.tj.ut.)

Kol 2, 6-15: Pavao iako obrazovan u grčkoj kulturi, itekako je poučen u vjeri i kulturi svojih praotaca. On je prvenstveno Židov. Zato danas čujemo, zašto eksplicitno govori o starom i novom životu, tj. životu prije Krista i životu poslije Krista. Njegovo nepovjerenje u standarde poganskog svijeta, osobito glede počela svega stvorenoga i načela pravednosti u stvorenom svijetu je izričito s jakim naglaskom Stvoriteljeve Objave po Kristu. Krive ideje, strane i opasne, što su prodirale iz raznih izvora, ulazile su i u Crkvu u Kolosima. Kršćanin se ne smije upuštati u kompromis ni s jednom ideologijom niti s legalizmom, jer oboje usmjerava pažnju isključivo na čovjeka. Kršćanstvo je kristocentrično, ili uopće nije kršćanstvo. U Kristu je sve što je potrebno za spasenje. To je mjerilo pravog i krivog nauka. „Sve“ blago mudrosti i znanja, čime su se ponosili krivi učitelji, stoji samo u Kristu. U Kristu se nalazi sve što nam je potrebno i ne trebamo se obraćati drugim silama ili nekim duhovnim posrednicima, jer Isus je nenadmašivo veći od njih. Nema obrezanja koje bi nam moglo dati nešto više od onoga što posjedujemo. Starozavjetne prakse samo su slika stvarnosti Isusa Krista. Kološani su očito u ratu s krivim učiteljima. Uhvatio ih je strah za spasenje i vječnost, kao da su zaboravili da je Krist siguran temelj i za jedno i za drugo. Zato Pavao, dok rasvjetljava Kristov Put, pomaže Kološanima da je sve čovjekovo zavisno od Krista, a ne od propisa, odredaba i sredstava pretkršćanskih vjera, uključujući i Mojsijev zakon . Drukčije misliti, bila bi svjetovna „filozofija“, bila bi zabluda i prijevara jer je samo „u Kristu“ djelotvorna Božja moć koja i stvara i spašava. To je moć Božje ljubavi koja se nastanila u Kristu. Između Boga Oca i Krista vlada potpuno jedinstvo. Bog djeluje u svojoj punini, svim svojim bićem po Kristu. Krist dijeli sve Božje milosti i tako „ispunja“. Krist je nadvladao sve sotonske sile koje su držale ljude u svojoj vlasti. Pobjeda je izvojevana križem.

Lk 6, 12-19: Kod Pavla, već duže vrijeme vidimo kakav bi treba izgledati 'profil' jednog kršćanina. Danas kao i prethodnih dana, vidimo kod Isusa, kakav bi trebao izgledati 'profil' jednog „apostola“. Nakon što su izneseni okvirni standardi za jednog Isusovog učenika, Isus izabire svojih dvanaest „apostola“. To su budući misionari koje će Krist poslati, najprije u judejske i galilejske krajeve, a po uskrsnuću u cijeli svijet kao svjedoke Kristova života, smrti i uskrsnuća. Sada Isus nije sam. S njim su stalno njegovi „apostoli“. Za njima je išlo, kako danas čujemo u Evanđelju, silno mnoštvo učenika i naroda iz svih krajeva. Svi su tražili da ga se dotaknu. Tada bi svi ozdravljali od raznih bolesti i pritisaka sila Zloga (grijeha). Ako povežemo kasnije djelovanje Pavla u prvim kršćanskim zajednicama, on upravo to i naglašava kako su kršćani opravdani, oslobođeni od sila Zloga, posvećeni i osposobljeni Isusovim Duhom kojega su primili. Nameće se pitanje, gdje je tu djelatna milost samih kršćana?