U Kristu je sve novo: sve prijašnje, sve sadašnje i sve buduće

U Kristu je sve novo: sve prijašnje, sve sadašnje i sve buduće (22.tj.pt.)

Kol 1, 15-20: Zablude krivih učitelja potakle su Pavla da osvijetli Kristov položaj u svemiru s obzirom na: stvaranje, život Crkve i otkupljenje. Krist je jedna osoba s dvije naravi: Božjom i ljudskom. S obzirom na Božju narav, on je savršena slika Boga Oca, rođen prije svega stvorenja, stvoritelj, upravitelj i svrha svih stvari. S obzirom na svoju ljudsku narav, on je Prvorođenac od mrtvih, a to su svi ljudi poslije grijeha, glava mističnog tijela i otkupitelj svih ljudi koji je zaveo red u svemiru. Prema tome, Krist je Božji Sin, svrha stvorenja, gospodar nebeskih sila i posjednik Božje Punine. Krist nije obična, nego potpuna „slika ... Boga nevidljivoga“. Razlika između Oca i Sina je u tome, što Otac rađa, a Sin je rođen. U Pavlovom prikazu Kristovog odnosa sa svijetom vidimo Sina koji je uzrok, uzorak i svrha svih stvari. To je posebno upereno protiv krivog nauka gnosticima koji uči da materijalne stvari potječu od zloga, a duhovne od dobroga boga. Zato Pavao naglašava: jedan je Stvoritelj svih stvari a to je Sin Božji. Posojeći red u svemiru dolazi od uske povezanosti svih stvari s Kristom. On stoji na početku kao Riječ, a na kraju kao utjelovljena Riječ. On je uzrok i svrha svemira te povijesni nosilac punine Božanstva, glava Crkve, a to prema židovskom značenju govori kako životna snaga od glave prožima cijelo tijelo. U njemu se nastanila sva punina božanske ljubavi i snage kojom djeluje i vlada. U njemu je sva hijerahija poimana zemaljskim viđenjima i ljudskim riječima.

Lk 5, 33-39: Kao što Pavao svojim kršćanima u Kristološkom himnu, predstavlja lik Isusa Krista, tako Isus u današnjem evanđelju oslikava „nove ljude“ za „novi savez“ , novo vrijeme i novi put spasenja. Procesi tranzicije nisu nikada jednostavni. Za njih je potrebno puno žrtve i napora, kako to kaže Isus Šimunu, jer od sada ćeš umjesto ribe, ljude „loviti“. Koliko god je to Božje djelo, ono je djelo i Isusovih učenika, u kojem se očituje ljubav do granica potpunog predanja života. Tako svaka žrtva kao i žrtva posta, o čemu Isus danas u Evanđelju govori, ima novu vrijednost u Kristovom predanju i uzdignuću. U Kristovoj ekonomiji spasenja ide i novi stil života. Parabole: „Stara krpa na staro odijelo“ i „Novo vino u nove mješine“, dobro govore o novosti Kristova vremena, ali vremena koje ne ruši staro, nego u tranziciji nadgrađuje novo.