Raskidi Saveza se događaju, iako, za neke raskide nikada nema valjanog razloga

  • Ispis

Raskidi Saveza se događaju, iako, za neke raskide nikada nema valjanog razloga (19.tj.pet.)

Jš 24,1-13: Prošlo je već više godina. Veliki dio Obećane zemlje bijaše osvojen i podijeljen dvanaestorici plemena Izraelovih. I Jošua je već dobro ostario. Pristigle su nove generacije, i bila je potreba obnove Saveza s Bogom. Jošua skupi sva plemena u Šekemu i počne govoriti narodu. Poče od Abrahama, starog patrijarha koji prvi vjerujući Božjoj riječi – putovaše, kao hodočasnik, u kanaansku zemlju i tu primi obećanje za svoje potomstvo. Govoraše im o Izaku, Jakovu i Jakovljevim sinovima koji su se zbog oskudice hrane morali naseliti u Egiptu. Prisjeti se narode, i dugih godina robovanja i borbe za oslobođenje koju je vodio Mojsije u vremenima Izlaska, te slavnog prelaska preko Crkvenog mora i teškog lutanja pustinjom kroz četrdeset godina. Na kraju dođe i do posljednjih vremena i borbi, pod njegovim vodstvom, da bi osvojili Obećanu zemlju, i iz nje istjerali Kanaance. „Kakav je bio – pitaše Jošuu – značaj svih tih događaja?“ Bijaše to dobrota Gospodnja, briga kojom se On brinuo za svoj narod, vjernost kojom je On držao svoje obećanje. Unatoč tome, vjera naroda u jedinoga i pravoga Boga, nije mnogo porasla: neki su zadržali idole, a neki bili zadivljeni bogovima onih naroda protiv koji su se borili. „Izaberite!“ – reče Jošua – „Izaberite danas kome želite služiti, ja i moja obitelj služit ćemo jedinom pravom Bogu. I sav je narod odgovorio da želi služiti Gospodinu. Tada Jošua obnovi Savez.

Mt 19, 3-12: Kao što smo vidjeli, Izrael nije imao nikakav valjan razlog za prekid Saveza, a kad se to događalo, raskid Saveza je ličio kao raskid jedne preljubnice u braku. A sada vidimo u Evanđelju u slučaju bračnog saveza, gdje Isus odlučno kaže da za raskid bračnog saveza ne vrijedi nikakav razlog. Za bračni savez nije mjerodavno židovsko tumačenje, nego praiskonski Božji zakon o jedinstvu ženidbe (Post 1,27). Isus je ovdje napravio veliki civilizacijiski napredak, vraćajući bračni savez na prvotnu Božju zamisao, izjednačivši u bračnom savezu muža i ženu. To učenici kao Židovi ne mogu nikako shvatiti jer je po svim zakonima i običajima žena bila niža od muža. Ravnopravnost muža i žene daje sigurnost bračnoj zajednici u kojoj ne smije biti pozicija gospodara i sluškinje. Ni pred Bogom nismo više djeca nego ravnopravni s Bogom poput muža i žene. Božja ljubav postaje zakon odnosa među saveznicima. I sam Isus kaže da nije svima dano da ovo shvate, a onima koji razumiju podade moć da postanu baštinici božanskih kreposti: ljubavi, vjere i nade.