Vihor prošlosti i snaga budućnosti

Vihor prošlosti i snaga budućnosti    (19.tj.ut.)

Pnz 31,1-8: Vihor povijesti spasenja Božjeg naroda, govori Mojsije, odnosi godine bezbrojnih napora, briga i patnja, molitava i želja. Kraj je putovanja bio na domaku obećane zemlje, ali Mojsiju ostade vrlo malo vremena da još proživi. Bog ga je već upozorio da on neće ući u obećanu zemlju. Mojsije zatraži od Gospodina da označi njegova nasljednika koji će voditi narod: izabran je Jošua, koji je uvijek bio vjeran Mojsiju i pokraj njega u svim njegovim mukama pred svećenikom Eleazarom Mojsije položi ruke na Jošuu i tako ga učini dionikom svoje vlasti te mu dade svoje posljednje upute. Svojemu narodu Mojsije ostavi duhovnu baštinu koja će mnogo godina kasnije biti u punini shvaćena: On je dao pouku Izraelcima kako da uvijek žive u savezu i prijateljstvu s Bogom. Bog je narod obdario milostima, čudesima, i uredbama, narod mora znati na to odgovoriti slobodnim prijanjanjem uma i srca. O tome će ovisiti i njegova sreća u budućnosti.

Mt 18, 1-5. 10. 12-14: Današnje Evanđelje ima sličnu poruku kao i Mojsije. 'Sin Čovječji' došao je spasiti što je izgubljeno, propalo. Krljevstvu Božjem pripadaju oni koji su obraćeni, preobraženi, čiji život je jednostavn u srcu kao iskreno srce djeteta.Odrasli su ljudi uvijek u nekoj izmudrenoj priči i teško napuštaju visoko mišljenje o sebi. Teško mogu napustiti dostojanstvo, častohleplje, moć i utjecaj. Takvi nisu prihvatljivi ni za Boga, jer nisu prihvatljivi za čovjeka. Njihov život i djela najčešće su „suhi kostur iz ormara“, koje će netko morati oživljavati. Zato Isus priča prispodobu o stotinu ovaca i jednoj izgubljenoj. Ovu izgubljenu smatra zalutalom i nju treba potražiti, oživiti. Nije dobro prepustiti je da propadne. Opet se vratimo Mojsiju, koji predstvalja kako je uloga Božja vratiti narod u dom Božji , a to će osobito činiti „Sini Čovječji' - Isus Krist, koji došao potražiti izgubljeno.