Kozmička se energija spušta nad čovjeka, i u čovjeku oživljava civilizaciju ljubavi

Kozmička se energija spušta nad čovjeka, i u čovjeku oživljava civilizaciju ljubavi (18.tj.sub.)

Pnz 6, 4-13: Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Ove riječi ureži u srce, stalno sinovima napominji, uvijek i svuda kad liježeš i ustaješ, priveži ih za ruku kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće. Zaista, kad čitamo ove veličanstvene retke, njihovu lijepo sročenu poruka koja je prožeta ljubavlju, stalno nas zanosi osjećaj izvorne i nepokolebljive Izraelove vjere i ljubavi. Ljudi mogu iznevjeriti, i doista su jadno zatajili, ali Jahve ne može iznevjeriti, jer je on veliki Bog, koji još uvijek ljubi svoj narod, unatoč njegovoj vjekovnoj nevjernosti. Mnogo toga zvuči spasonosno i nailazi na odjek u kršćanskim srcima. Bilo bi dobro kad bismo bili tako svjesni svojih propusta kao što su ljudi toga vremena bili svjesni izdaje, te kad bismo se istovremeno tako čvrsto oslanjali na ljubav Božju kao što su oni, bio bi to svijet vće odgovornosti. Isus će zapovijed ljubavi uzdići na stupanj „prve zapovijedi“, najveće zapovijedi kršćanstva. Tako će Zakon dobiti novu svježinu s rječju „ljubav“ jer ona uvijek uključuje sve naše moći i osjećaje, volju i razum sa svim srcem da se dobrovoljno služi Gospodinu i izvršavaju njegove zapovijedi.

Mt 17, 14-20: Za uvod u današnje Evanđelje može poslužiti gornji tekst Knjige Ponovoljenog zakona u kojem se provlače kozmički odnosi čovjeka koji vjeru u jedinoga objavljenog Boga živi u energiji LJUBAVI. Ovakav stav utire put teologiji kod sv. Pavla, a Isus u duhu vjere, rješava problem u bolesnom dječaku kojega njegovi učenici nisu mogli riješiti. Isusov stav je jasan: „O rode nevjerni i opaki!“ A onda ozdravlja dječaka. Tek sada nastaje muka kod apostola: „Zašto ga mi ne mogosmo ozdraviti?“ Opet je Isus kratak i jasan: „Zbog vaše malovjernosti.“ Da je vjere bilo barem malo kao što je malo gorušičino zrno, vi bi učinili što i ja činim. Vjera ozdravlja bolesne, izgoni zloduhe i premješta brda. Drugim riječima: Ako imate vjere koja je prožeta energijom ljubavi „ništa vam neće biti nemoguće.“  

Dodatak za blagdan sv. Lovre 10.kolovoza

2 Kor 9,6-11: Pavao, zaista ne krije radost zbog novonastalih toplih odnosa između njega kao apostola i osnivača kršćanskih zajednica, te Korinćana koji su nadišli unutarnje i vanjske razmirice. U cijelom devetom poglavlju, Pavao želi podići svijest odgovornosti za jedinstvo svih kršćana u duhovnom i materijalnom bogatstvu. Tako bogatiji trebaju uvijek pomagati one siromašnije. Njegovo je pravilo: što tko više daje, više će i primiti. Svako darivanje više obogaćuje onog koji daje nego onoga koji prima. Ako Korinćani budu obilato dali milostinju, Bog će to njihovo „sjeme“ učiniti obilatijim. Pavao je osjetljiv na socijalno pitanje u kršćanskim zajednicama i često potiče da oni koji imaju suviška, pomognu onima koji imaju malo, tako da svi budu zbrinuti. Ovo Pavlovo pravilo vrlo često pominje sadašnji Papa Franjo, što ustvari i jest izvorni kršćanski duh. Nažalost, u današnjem svijetu koji je opterećen mnogim različitim političkim, gospodarskih i nacionalnim interesima, ovo pravilo teško zaživljava. Ako spojima ono o čemu Isus govori u današnjem Evanđelju s Pavlovim djelovanjem, vidjet ćemo da Pavao samo slijedi Kristova evanđeoska načela.