Život zajednice koju Bog gradi i vodi, teče na višoj razini

Život zajednice koju Bog gradi i vodi, teče na višoj razini (18.tj.pet.)

Pnz 4, 32-40: Danas čitamo jednu od najvažniji knjiga Staroga zavjeta, jer je najčešće navođena u Novom zavjetu. U mngo čemu srodna je s duhom evanđelja. Zakon koji je Mojsije dao svome narodu bio je određen da raste i razvija se da se prilagođuje promjenjivim prilikama u kojima je izraelski narod živio. Zakon je bio u svojoj biti religijske naravi te se imao čuvati od natruha kao dragocijena baština, a dodatci su se smjeli unositi samo u smislu autentičnog razvoja. Ta zadaća spadala je na levite. Tako Mojsije osjetivši da mu je blizu kraj, određuje Jošuu za svojega nasljednika. Zatim sastavi svoju duhovnu oporuku, koju danas čitamo, i popne se na brdo Nebo s čijeg se vrhunca mogao diviti ljepoti zemlje obećane njegovu narodu. Zato Mojsije svojemu narodu ostavlja duhovnu baštinu koja će mnogo godina kasnije biti u punini shvaćena: on je dao pouku Izraelcima kako da uvijek žive u savezu i prijateljstvu s Bogom. Bog je narod obdario milostima, čudesima, i uredbama, narod mora znati na to odgovoriti slobodnim prijanjanjem uma i srca. O tome će ovisiti njegova sreća u budućnosti. Treba uvijek imati na pameti tko je taj Bog koji se očituje svojim djelima i opominje na neizbježne posljedice nepokornosti. „Jahve je Bog gore na nebu i dolje na zemlji; nema drugoga... Držite se njegovih naredbi... tada će vam biti dobro.“

Mt 16,24-28: U jučerašnjem Evanđelju vidjeli smo kako Isus gradi Kraljevstvo nebesko koje će biti otvoreno za sve ljude, kako na nebu, tako i na zemlji. Osjeća se isti duh i kod Mojsija i kod Isusa. Isus gradi svoju Crkvu na zajedništvu onih koji su „brat i sestra i majka“ jer oni su spremni ići dalje od pismoznanaca i farizeja. Isusove riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, izgovorene su samo učenicima. Stoga, nasljedovati Isusa trnovitim putem nije oduševilo učenike ali, Isus, ostavlja šansu dolazećeg suda Sina Čovječjeg koji će „naplatiti svakomu po djelima njegovim“. Isus polazi i od druge činjenice: „Što će korisiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili, što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?“ Očito je ovdje Božji odgovor na ovu ponudu drugačiji: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni. U njemu mi je sva milina! Slušajte ga.“ Treba razumjeti i učenike, što ne razumiju ovu Isusovu besjedu, jer teško je anticipirati nebeski mir prije samoga uskrsnuća kada će biti očito, kako i na koji način Bog sve dovodi do cilja. A do tada uvijek ostaje na snazi: Malovjerni, nebojte se! Budete li držali moje Riječi, bit će vam dobro.