Tako je to kada u Bog vodi 'duhovnu obnovu' svoga naroda

  • Ispis

Tako je to kada u Bog vodi 'duhovnu obnovu' svoga naroda  (18.tj.č.)

Br 20, 1-13: Knjiga Brojeva donosi 38 godina teških iskušenja koje prolazi Izraelski narod dvije godine nakon Izlaska i dvije godine po ulasku u obećanu zemlju, Kanaan, zemlju svoji praotaca Abrahama, Izaka i Jakova. Bila je to velika duhovna obnova jedne zajednice koju Bog vodi. Duga obećavajuća radosna, ali i stvarna žalosna povijest prigovaranja i nezadovoljstva. Zbog takvog stava od čitavog narašataja koji je vidio Božja čudesna izbavljenja iz Egipta samo su trojica: Mojsije, Jošua i Kaleb preživjeli do svršetka knjige. A samo dvojica: Jošua i Kaleb, mogli su ući u Obećanu zemlju. Bila je to zaista velika duhovna kriza u narodu, ali  i velika duhovna obnova. Mojsija su stalno optuživali pa čak i njegova sestra Mirjam, koja za kaznu obolijeva od gube i umire pred ulazak u obećanu zemlu. Uz mnoga druga iskušenja, nedostatak vode bio je presudan za stanovništvo. I Mojsije i Aron kleče pred Bogom i mole za pomoć. Dobivaju je. Stijena se raspukla i otvorila svoje rezervoare, voda je potekla i spasila narod od pomora. Bilo je to veliko iskušenje i za Mojsija i za Arona. Ali  nažalost nisu dovoljno očitovali Božju svetost i čudesnost pred očima Izraelca, čime su zaslužili kaznu zbog grijeha propustom. I Mojsije i Aron umrijet će na vratima obećane zemlje. A mjesto na kojem je potekla voda prozvano je: Masa i Meriba, te riječi znače „Kušnja“ i „Prepirka“. Nevjera, nevjera, nevjera, teška kušnja i kazna, da samo dva čovjeka koja su imala priliku vidjeti čudesa u Egiptu, preživljavaju i dolaze na grobove svojih praotaca.

Mt 16, 13-23: Ako je prvi Zakon ispisan na kamenim pločama po riječima Božjim, onda je Novi Savez sišao među ljude ispisan u osobi Isusa Krista. Danas u Evanđelju, Objava upravo to govori. Isus je u Cezareji. Odabrano mjesto za Objavu nije slučajno. Cezareja je veliko termalno kupalište i ljudi su tu sa svih strana. Cezareja je pogansko mjesto s velikim poganskim svetištem, usred kojega učenici otkrivaju, tko je Isus Krist. Povod za Objavu da je Isus Krist, Sin Boga živoga, je Isusovo pitanje: „Što govore ovdje toliki ljudi tko je Sin Čovječji?“ Isus je svojim životom i djelima svratio na sebe veliku pozornost. Zato mnogi u njemu vide uskrslog Ivana Krstitelja. Ostali drže da je Ilija, ili Jeremija, jer su držali da će se oni ponovo vratiti na svijet kad počnu mesijanska vremena. Dobro, reče Isus: „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar ispred ostalih kaže: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.“ Treba istaknuti da je Isus prije ove Petrove izjave molio, što donosi Luka u svom Evanđelju (9,18). Plod te molitve je Petrovo rasvjetljenje koji u Isusu vidi pravog Sina Božjega, a ne posinka. Nije Isus Sin u onom smislu u kojem su to Proroci. Inače Petar ne bi ništa osobito rekao što nisu drugi prije toga rekli, niti bi zaslužio ovako velilko priznaje. Evo toga priznanja: „ Blago tebi, Šimune, Sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv (= čovjek), nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš....“ Tako će Petrova uloga u utemeljnju Crkve biti ključna. Zajednica koju Krist osniva i predaje Petru je duhovna zajednica, Božji hram i ona je besmrtna. Oni pripadaju toj duhovnoj zajednici i sudionici su Kristova uskrsnuća i vječnoga života, o čemu Isus govori u završetku današnjeg Evanđelja. Ako imamo u vidu da je onaj zemaljski veličanstveni židovski hram bio razoren 70 godine p. K., kako jeKrist i prorekao, onda to daje još jednu vječnu dimenziju novom duhovnom Božjem Hramu kojeg Bog sam gradi.