Veliki likovi i događaji u povijesti spasenja

Veliki likovi i događaji u povijesti spasenja (15.tj.pet.)

Izl 11, 10-12,14.: Kako je Bog obećao Mojsiju biti snažna podrška sve su predradnje gotove. Božja opomena treba se ostvariti. Kazne kao metode prisile bile su sve strašnije. Preko Mojsija Bog naredi svim izraelskim obiteljima da žrtvuju janje i njegovom krvlju poškrope dovratnik i nadvratnik kuće. Te noći bit će pobijeni svi prvorođenci kod Egipćana. Tako Faraon i Egipćani odluče da Izraelci otiću. Bila je to noć oslobođenja od tlačenja, vazmena noć. To je kraj za faraona i njegov narod, a početak za Izrael. To je dan kojeg se treba sjećati stoljećima, dan kada je Bog smrću kaznio egipatske prvorođence, a poštedio i oslobodio svoj narod. Ustanovljen je novi blagdan i počela nova religijska godina. Pashalno janje govori o Božjoj zaštiti i brizi za vlastiti narod. Izrael je njegov prvorođenac. Gorko ih zelje podsjeća na sve one patnje koje su preživjeli u Egiptu. Beskvasni ih kruh podsjeća na žurbu njihova odlaska, jer nije bilo vremena upotrijebiti kvasac i čekati da tijesto uskvasa.Ipak ne odlaze praznih ruku. Godine robovanja naplaćene su odjećom i nakitom što su ih obdarili Egipćani samo da što prije odu. Isto će tako toj svetkovini novo značenje dati Isus izabravši da umre upravo za hebrejskog vazma. On je pravo vazmeno janje, prolivena krv je njegova krv i to ne za jedan narod nego cijeli ljudski rod. Time se ne želi umanjiti značenje izraelskog vazma. Štoviše, on ima veliku duhovnu vrijednost i čuli smo kako Biblija naređuje da se slavi blagdan izbavljena iz ropstva . To je Gospodnji vazam – pasha.

Mt 12, 1-8: Mojsijev je Zakon zabranjivao žetvu subotom. A Isus Davidovim slučajem dokazuje (2 Sam 21,2-7) da potrebe gladi nadilaze obveze pisanog Zakona. Osim toga Sin Čovječji je gospodar subote. Krist je očito gledao na puno šire tumačenje Zakona, koji ne smije biti zakon koji puno traži a malo daje. Isus, naprotiv nudi svoj jaram koji manje traži, a više daje. Svi smo djeca Božja i pristup Ocu je jasan. Zato Isus i govori: jaram je moj lagan i sladak. Isus također gleda na židovsko shaćanje da Bog stanuje na nebu, a njegova sjena je u Hramu. Zato im i govori da je u njemu nešto veće nego u Hramu, jer je on Bog. Da, on će sam biti Pasha naša.