Svečana potvrda Božje opstojnosti

Svečana potvrda Božje opstojnosti (15.tj.č.)

Izl 3, 13-20: Nesvakidašnji događaj, Bog se u gorućem grmu objavljuje Mojsiju, kao što je to jednom učinio i patrijarsima, i očitovao svoje ime: Jahve. Veliki je to dokaz povjerenja i sebedarja. Za ljude toga vremena očitovati nekome svoje ime značilo je povjeriti sebe sama drugoj osobi, dopustiti joj da uđe u tvoj život. Otkrivajući svoje ime, Bog čovjeku otkriva i samoga sebe. Jahve zapravo znači „Ja sam koji jesam“. „Onaj koji jest“.
To je, dakle, svečana potvrda Božje opstojnosti. Nasuprot tolikim božanstvima koje su ljudi zazivali, ali nisu postojala, Bog Izraelov jest onaj koje jest, onaj koji postoji. Što više: Bog Izraelov postoji da pritekne u pomoć svome narodu. Da mu pomogne, da ga oslobodi.
To je početak povijesti spasenja: početak je to silnih Božji osloboditeljskih zahvata koji će se ponavljati u povijesti sve do trenutka kada će nas konačno osloboditi svojim dolaskom na svijet.

Mt 11, 28-30: S ada nam je lakše razumjeti ovu današnju Isusovu poruku: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.... učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“ Skromni ljudi prihvaćali su Isusa i on se tome radovao. A i sam je bio jedan od njih u skromnosti i poniznosti.
Tako su ljudi vjere razumjeli njegov jezik, nasuprot onima koji su ga oholo i samodostano prezirali poput farizeja i učitelja. Kako je vićina bila siromašnih i obespravljenih, Isus je imao za sljedbenike mnogobrojne slušatelje. Bili su oduševljeni, jer takva što nitko do tada nije govorio i činio.