Povijest spasenja, veoma dobro poznaje 'mač savjesti'

  • Ispis

Povijest spasenja, veoma dobro poznaje 'mač savjesti' (15.tj.pon.)

Izl 1, 1-14.22. Nakon Knjige Postanka, u nizu Petoknjižja slijedi Knjiga Izlaska, koju s današnjim danom počinjemo čitati. U njoj je opisana povijest rađanja visoke nacionalne i vjerske svijesti izraelskog naroda s glavnim likom, Mojsijem. On je po Božjoj odredbi objedinio narod i poveo u slobodu iz Egipta. Po njemu je Bog dao Zakon i to je bio prvi Ustav jednog naroda. Bilo je to u trinestom stoljeću prije Krista. Vratimo se sada samom početku Knjige Izlaska. Proteklo je gotovo 300 godina od Josipove smrti i od završnih događanja iz Knjige Postanka. Negdašnji povlašteni položaj Josipova roda je uminuo. Sada su oni robovi pod novim faraonom. Ta dinastija zaboravila je na Josipove usluge. U to doba država je na vrhuncu svoje vojne moći. Grade se veliki objekti poput faraonove rezidencije. Radove je obavljaja jeftina radna snaga, među kojom je najbrojnija izraelska skupina. Upravo su Izraelci postali brojan narod u kojega faraon nema povjerenja i tlači ih teškim radovima. Koliko god bili teški radovi, izraelski narod se naglo množio. Svojim mnoštvom postaju izvor nemira u faraonu, koji je odlučio riješiti taj problem smaknućem novorođene hebrejske muške djece. Njegov plan osujetile su pobožne i vjerne hebrejske primalje, i u takvim okolnostima biti će rođen Mojsije.

Mt 10, 34-11,1: U završetku svog 'govora o poslanju', Isus nagovješćuje patnju i podjelu. Kao i kod Izraelskog naroda koji mora iz ropstva u slobodu, ili Proroka, tako i kod Isusa, Božji put katkada izgleda jako naporan, pa čak nemiran i u obiteljskom okruženju. Tako Isus kaže: „Ne nisam došao donijeti mir, nego razdjeljenje (mač).“ Ovdje moramo pojasniti riječi, naime, Isus je „znak osporavan“ (Lk 2,34) koji ne želi razdor, ali ga neizbježno donosi jer od ljudi traži opredjeljenje. I ovdje treba istaknuti da nije riječ o miru pod svaku cijenu, nego o miru s jednostavnom odlukom o nasljedovanju Isusa. To je ustvari mač savjesti. Tako Isus govori kakva je savjest „proroka“ i „pravednika“, drugim riječima ' misionara' i 'kršćanina'. Oni su ti navjestitelji koje Isus šalje govoriti u njegovo ime. I tko njih prima, prima Njega samoga.