„Početnik i Dovršitelj vjere“ nije makar tko!

  • Ispis

„Početnik i Dovršitelj vjere“ nije makar tko! (u.4.tj.k.g.)

Heb 12. 1-4: U jedanaestom poglavlju Pisac poslanice Hebrejima nabraja mnoštvo heroja koji su imali čvrstu i postojanu vjeru, vjeru koja je bila ustrajna sve do cilja. Svi su imali cilj kojeg Gospod postavi. U dvanaestom poglavlju, Pisac spominje da, na putu do cilja, uvijek treba imati pred sobom „Početnika i dovršitelja vjere, Isusa“. On nije poklekao pred teškoćama, nego ustrajao do kraja, ostaviši sliku i primjer svima koji ga slijede. Ako trpimo, to ne znači da Bog ne vodi o nama brigu, nego to znači da nas pokušava zadržati na putu za naše dobro. Sjetimo se i Isusovih riječi. „Da, Oče, tako se tebi svidjelo.“ Unatoč mnoštvu hrabrih, odanih i postojanih svjedočanstava, nemoguće je naći bolji primjer ustrajnosti i postojanosti od ponuđenog lika Isusa Krista, stoga još jednom uprimo pogled u „Početnika i Dovršitelja vjere“. Djeca Božja neće biti bez trpljenja i stege Gospodnje, ali niti bez milosti koja drži i hrabri postojanost. Stoga, ne zaborvimo, to je Očeva pedagogija.

Mk 5, 21-43: Već smo u Poslanici Hebrejima vidjeli da kušnje i patnje prate ljudski život. Ostaje pitanje, kako se nositi s njima do cilja? Danas u Evanđelju vidimo, tko je Spasitelj i osloboditelj. U slučaju oživljavanja Jairove kćeri i ozdravljenja žene od njezine neizlječive bolesti, vidimo da je Isus gospodar nad smrću i bolešću. Kod Isus je dovoljna riječ, pokret ili dodir, promjene odmah nastaju. Jedino što je potrebno u pristupu Isusu, jest vjera, a to Isus i zahtijeva. Ženi nakon što je nastupilo trenutno ozdravljenje govori: „Kćeri, vjera te tvoja spasila!“ To isto se ponavlja u slučaju nadstojnika sinagoge Jaira, koji zaista usrdno moli: „Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane na životu.“ Isus ga nije odbio, nego nastavio dalje pomagati svima koji mu se s vjerom obraćaju, a mnoštvo ga gnjete sa svih strana. Međuvremeno, stiže nadstojnikov kućni glasnoša s viješću: „Kći ti je umrla!“ Isus čuje taj razgovor, te hladno i samouvjereno govori Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj!“ Tada se Isus odvaja od mnoštva, uzima sa sobom roditelje djeteta i trojicu svjedoka: Petra, Jakova i Ivana. Plač i naricanje zagušio je Isus s riječju: Djevojčica spava. Svi su se podmuklo smijali tim riječima. Za Isusa fizička smrt je samo ograničeno spavanje, koju će Bog pobijedi vječnim životom. Smrt jest jedno od najtežih životnih iskušenja, ali ovakvi i slični događaji navješćuju ono što s Kristovom smrću i uskrnućem nadolazi.