Kristov put je jasan, i on je Put spasenja

  • Ispis

Kristov put je jasan, i on je Put spasenja (p.3.tj.k.g.)

Heb 9, 15. 24-28:U devetom poglavlju Poslanice Hebrejima, pisac želi istaknuti djelotvornost i konačnost Kristove žrtve. Prije nego uđemo u detalje djelotvornosti i konačnosti Kristove žrtve, moramo reći da je Stari zavjet žrtvama poticao ljude izvana, a Novi iznutra da vrše volju Božju. Tako je Novi Zavjet ušao s nakanom da sve bude savršenije pa tako i sama žrtva, a time i svećenička služba. Cilj je samo jedan, postići oproštenje grijeha. Tako Poslanica Hebrejima spominje više starozavjetnih žrtava, ali se najviše zadržava na najsavršenijoj, žrtvi pomirenja, „jom kipur“, jer ona najbolje predočuje Kristovu žrtvu. Kada pisac pravi usporedbu, stare i nove žrtve, onda se vidi sva snaga, jer Aron žrtvuje za se, a Krist za narod. Mjesto starozavjetne žrtve je šator, a mjesto Kristove, vječno, nebesko svetište, sagrađeno od Boga i savršeno. Aron prinosi junca ili jarca, a Krist- Sin Božji prinosi sebe i svoju krv. Strozavjetni svećenik ulazi jednom godišnje u Svetinju nad svetinjama i odmah iz nje izlazi, a Krist sa sobom vodi sve koji su bili sjedinjeni s njegovom žrtvom. Aronova se žrtva ponavlja, jer nije mogla postići cilja, a Kristova se ne ponavlja, jer je savršena. Kristova smrt krije u sebi žrtvu, prinos, škropljenje krvlju, i pravo ulaska u nebo. Ta i takva jedinstvena Kristova žrtva postaje središtem povijesti i prikazana je u „punini vremena“. Njome se dovršava povijest svijeta i ne treba je ponavljati. Njezina je vrijednost konačna jer nije poništila grijeh „tuđom krvlju“, nego krvlju samoga Krista. Tako je Krist potvrdio novi savez. On se sada pojavljuje pred licem Božjim „za nas“ , a nakon što je jednom prinesen za grijehe mnogih, pojavit će se ponovo da spasi one koji ga iščekuju. Dolazak u tijelu stavio je Krista u neposredan odnos s grijehom, a sam je bio svet. Samo čista i potpuno duhovna Kristova žrtva može ljude posvetiti. Budući da je otkupljenje ostvareno, nova i posljednja objava Spasiteljeva neće biti ni u kakvom odnosu s grijehom. Kršćani stoga, očekuju taj slavni povratak koji će biti popraćen Sudom.

Mk 3, 22-30:Iako, Isus nije daleko odmakao u svojem naviještanju Kraljevstva Božjega, i ovo što je na samom početku učinio riječima i djelima, zagibao je mnotvo naroda iz svih krajeva. Ali, njegova djela i riječi, provociraju postojeće vjerske i političke strukture. U takvim okonostima, Farizeji i herodovci, zaista idu drugu krajnost, usprkos očitoj blagodati njegova djelovanja, oni u Isusu ne vide ono što on stvaro jest – Božji Sin i Mesija, nego govore da je Isus poslanik od Zlog duha. Kad bi oni bili u pravu, sotona bi bio samoubica, kao što su svi koji poput farizeja , dobro nazivaju zlim. Oni tvrdoglavo niječu djelo Duha Svetoga. Isus je ovdje dovoljno jasan: tko bi god pripisivao zloduhu ono što čini Duh Sveti, odbija svjetlo božanske milosti i oproštenja, koje iz nje izvire. Takav stav po svojoj naravi isključuje spasenje - krivac je grijeha vječnoga, kako kaže Isus.