Ljubavlju služiti drugome

  • Ispis

Ljubavlju služiti drugome  (30. 10.2018.)

Ef 5, 21-33: Sveti Pavao kršćanina vidi kao svjetlo koje otkriva zlo kad ga svojim dobrim životom stavi u svjetlo istine. Dok kršćanin hodi u svjetlu istine njegov život je neprestano bogoslužje i zahvala. A kako izgleda obiteljsko ćudređe, ili kakav je profil jedne kršćanske obitelji, ili profil jedne duhovne zajednice, saznajemo danas od Pavla. Pavao želi da ove riječi čuju biskupi, svećenici i svi odgojitelji, iz razloga što je uvijek vođen načelom: „Ljubavlju služiti drugome“, a i sam je Krist uzeo lik sluge. Tu će se osjetiti razlika između narodnih prvaka koji gospodare podložnicima, a kršćani služe. Kada je u pitanju kršćanska obitelj treba je gledati kroz stanje svete sjedinjenosti Krista i Crkve, da tako bude svet vez kod muža i žene. Kada Pavao kaže da žena mora biti podložna svome mužu, a muž mora ljubiti svoju ženu, tu vrijedi jedan jedini zakon Kristove ljubavi. Ženina podložnost jedan, a muževljeva ljubav drugi oblik jedne te iste Kristove ljubavi. Naime, sveza između muža i žene bit će sveta ako se žena tako podvrgava mužu kao Crkva Kristu. Tu nema bora, ljage i nabora, niti tu ljubav stari kad je riječ o ljubavi između Crkve i Krista, takva ljubav nikad ne stari, uvijek istim duhom, snažna je vladati u vezu ljubavi između muža i žene. Krist je glava Crkve, muž je glava obitelji, a žena tijelo. To su dva tijela jedne nove tajanstvene osobe. S pravom Pavao kaže: “Tko ljubi svoju ženu, ljubi sebe samoga.“ Treba se brinuti o ženi kao za vlastito tijelo. Treba istaći da nitko svoje tijelo ne ljubi sramotno, nego ga njeguje, pazi i hrani kao posudu svoje duše. Ako pogledamo kao stvari stoje od samoga početka stvaranja muškog i ženskog stvorenja, onda moženo zamijetiti jedinstvenost muža i žene (dvoje njih bit jedno tijelo), a u tome tekstu proročki je najavljeno još savršenije jedinstvo između Krista i Crkve, s čime Pavao uspoređuje kršćanski bračni vez.

Lk 13, 18-21: Kako Isus svoju zemaljsku misiju privodi kraju , to više ukazuje na nezadrživi rast Kraljevstva Božjeg. Ono se sada zaista vidi kao malo gorušičino zrno i malo kvasca u brašnu, ali i jedno i drugo će narasti do neslućenih veličina. I u jednom i u drugom slučaju previše je vidna Božja stvaralačka snaga koja iz gotovo ničega daje i nama činiti neslućena velika čuda. Sve se očito vraća svome iskonu, kada je Božje kraljevstvo vladalo u prvom čovjeku i cijelom stvorenom svijetu, ali njega je čovjek u sebi prezreo, stog će razloga Novi Adam, Isus Krist, uspostavit novi Božji svijet. Tako će kraljevstvo Božje, tj. sila i snaga Duha Svetoga u čovjeku ostvariti čvrsti vez ljubavi između Boga čovjeka, čovjeka koji postaje novim preporođenjem dijete Božje, sin Božji, baštinik kraljevstva Božjega.