Kršćanski život i djelovanje mora biti po mjeri Krista raspetoga

Kršćanski život i djelovanje mora biti po mjeri Krista raspetoga (30.8.2018.)

1 Kor 1,1-9: Danas smo počeli čitati Prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima. Pavao ovu Poslanicu piše 54 g. na svom drugom misijskom putovanju iz grada Efeza, gdje se duže vrijeme zadržao nakon povrataka iz Korinta. U Korintu je bio oko 18 mjeseci. Korint je drevni grad, naseljen oko 4000 g. pr. Kr., a razoren i uništen od Rimljana kada su ga 146 g. pr. Kr. osvajali. Novi grad Korint obnovljen je 44 g. pr. Kr. (sto godina kasnije) od rimskog cara Julija Cezara. Grad će uskoro postati glavni grad rimske provincije Ahaje i najveća trgovačka pomorska luka u Sredozemlju. Grad je po stavnovništvu sličan današnjim europskim multikuturalnim i multietničkim gradovima, nastanjen Grcima, Latinima, Sirijcima, Azijcima, Egipćanima i Židovima. Grad tada ima oko 500.000 tisuća stanovnika. Pavao je u Korint stigao iz Atene. Brzo je uvidio da je Korint, zbog snažnog prometa ljudi i roba, idelno mjesto za osnivanje i širenje Kristove Crkve. Idealnost mjesta nosila je sa sobom i sve poteškoće zaživljavanja Crkve u jednom takvom velegradu u kojem je izvor svih mogućih poroka. Pavao će ipak uspjeti osnovati jaku zajednicu kršćana, što opisuju Djela apostolska u 18 poglavlju. Kako smo rekli poslije 18 mjeseci utvrđivanja korintske kršćanske zajednice, Pavao odlazi u Efez gdje se duže zadržao i tu ga sustižu pisma iz Korinta, u kojima su iznesene neke poteškoće u samoj korintskoj zajednici kršćana. Osobito su dvije činjenice bile povod da napiše Prvu poslanicu Koinćanima, o čemu ćemo narednih dana čuti. Današnji tekst kojeg smo u uvodnom dijelu čuli, nosi sa sobom, prema Pavlovom običaju, mir, pohvale i priznanja snazi vjere u Krista raspetoga i uskrsloga, koja obilata djeluje po bogatstvu Radosne vijesti i milosti koja prebiva u svakome članu Crkve. Poruka je jasna, treba ostati vjeran kao što je vjeran Bog koji poziva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega. Time Pavao naglašava potrebu budnosti, kako onoj koja treba čuvati čistoću i jedinstvo zajednice u vjeri, tako i onu eshatološku budnost za susret s Gospodinom o njegovom drugom dolasku, o čemu piše današnje Evanđelje. Kršćani trebaju biti postojani i besprigovorni u Dan Goapodina našega Isusa Krista.

Mt 24, 42-51: Isus u prispodobi o budnom upravitelju, ističe opasnost od svakodnevne uspavanosti kao da se sadašnji i budući događaji nas ne tiču, naprotiv, stalna je potreba čvrste nade i prisebnosti koja se zove 'trijeznost'. U Evanđelju je glavna misao: „Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.“ Drugim riječima, svako djelo trebamo činiti u svjetlu susreta s Gospodinom, danas ili sutra, ali ne iz straha, nego u radosti isčekivati predviđeni susret.