U strahu su uvijek velike oči

  • Ispis

U strahu su uvijek velike oči (4.7.2018.)

Jr 26, 11-16.24:Jučer smo spomenuli Isusovu poruku upućenu farizejima: „Jeruzaleme, Jeruzaleme koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su k tebi poslani.“ U današnjem čitanju prorok Jeremija proživljava jednu od postaja svoga križnog puta. Zgrabili su ga hramski svećenici uz poklik „Platit ćeš glavom!“ U životu je toliko puta osjećao potrebu za Božjom pomoći, ali uvijek ostaje pribran i podložan proročkoj službi, premda se često osjećao napuštenim od Boga. Ali, Bog ga je u svojoj tajnovitosti vodio putem mraka kao najvjernijega među svojim poslanicima. Zbog svoje vjernosti, Jermija podnosi mnoge patnje u svom prorčkom zvanju. Kao malo koji od proroka, Jeremija je bio uvjeren da mora doći do velikih promjena na međunarodnom planu, jer Babilonac neće vječno ostati bič srdžbe Božje za Judeju. On uporno tvrdi, Jeruzalem će biti zauzet , zbog čega stoji razapet između života i smrti pred narodom i hramskim svećenicima. Sude mu oni koji su podržavali društvene nepravde, koje su vodile narod u propast. Nije čudo što Jeremija prijeti razorenjem hrama, i ta prijetnja je Božji sud. Evo njegove izjave pred hramskim svećenicima i prorocima: „Učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo. Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ćete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer zaista, Gospodin me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeječi.“ Zanimljivo je da svjetovna vlast brani Jeremiju od duhovne vlasti, riječima:“Ovaj čovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Gospodina, Boga našega.“ Ova Jeremijina križna postaja podsjeća na Isusov sud od strane duhovne vlasti. Jeremija je bio napušten i nemoćan u rukama svojih protivnika hramskih svećenika i prororoka, koje je nazivao lažnim. S pravom možemo u njemu gledati sliku Krista.

Mt 14, 1-12: Danas u Evanđelju slušamo izvještaj pogubljenja Ivana Krstitelja, posljednjeg proroka Staroga zavjeta. Naime, Herod Antipa, sin Heroda Velikoga, kada je dočuo da se pojavio Isus, izjavljuje da je to uskrsnuo Ivan Krstitelj kojega on dade pogubiti. Očito je progon savjesti učino velike oči u strahu počinjenog zločina. Ivan se žestoko, kao i prorok Jeremija, suprostavio onome koji ima vlast i morao je umrijeti. Sama njegova mučenička smrt ostavlja za povijest opomenu nedužne krvi koju moćnici navukoše na sebe. Njegovi su učenici dostojanstveno sahranili Ivana Krstitelja i javili Isusu. A Isus je imao razloga reći: „Jeruzaleme, Jeruzaleme koji ubijaš prororoke i kamenuješ one koji su k tebi poslani.“