On slabosti naše uze i boli ponese

On slabosti naše uze i boli ponese (30. 6. 2018.)
Tuž 2,2. 10-12.18-19: Knjiigu Tužaljki napisao je jedan od onih koji je preživio 587. razorenje Jeruzalema. Knjigu je ostavio kao testament stradanja, tuge, naricanja i plača jednog naroda kojeg je zadesila strašna nesreća. U drugoj pjesmi čitamo ispovijest pisca koji knjigu piše ne svojim perom, nego svojom dušom, kroz koju progovara sam Bog. „Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvrđave kćeri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove.“ Gorka žalost i kušnja vjere razdire pisca, zbog izdaja božanskih obećanja o Jeruzalemu i davidovskoj dinastiji. Razapetost pisca imeđu vjere i stanja razorenog svetog grada postaju nadahnuta Božja riječ. „K'o vodu izlij srce pred licem Gospodnjim, k njemu podiži ruke i traži milost za svoju nejačad.“ Ovi tužni redci tužaljke pred „Gospodinom“ postaju vlastite Božje misli, stoga su i ugrađeni u Bibliju. Judejskom narodu pad grada značio je više nego gubitak prekrasne, gotovo neosvojive prijestolnice. Bilo je to više od samog razaranja glavnog grada, jer Jeruzalem je bio Božji grad. Bio je tu Božji Hram, odnosno mjesto koje je Bog odabrao da bi u njemu bio sa svojim narodom. A kad je Jeruzalem bio spaljen, Hram razoren, narod protjeran, oni su shvatili da ih je Bog predao neprijatelju. Drugačije nije moglo biti. Bog je svoj narod odbacio zabog njegovih grijeha. Gledati kako djeca umiru od gladi, pokolj, rušenje grada i svetišta, neprebolna je to tuga, kojoj još treba dodati i ruganje neprijatelja koji uživa u nesretnoj sudbini Jeruzalema.

Mt 8, 5-17:Isus u propovijedanju novog Božjeg svijeta čini i mnoga čudesa. Razloga je mnogo. Isus želi čudima očitovati svoju moć nad prirodom, posebno nad bolešću, nad smrću te nad zlodusima. Ona otvaraju novo razdoblje pobjede Duha nad vlašću sotone, nad silama zla, grijeha i bolesti. Isus ih nekad čini iz sućuti. Svrha čudesa je učvrstiti vjeru. On nagovješćuje da će njegovo uskrsnuće biti presudno čudo. Tu moć dao je Isus apostolima kad ih je poslao da propovijedaju Kraljevstvo Božje. Isus na primjeru Satnikove vjere ističe kakvu vjeru traži. Ona je pouzdanje i predanje i gibanje kojim se čovjek odriče oslanjanja na vlastite misli i snagu da bi se prepustio snazi Onoga u kojega vjeruje. Isus takvu vjeru traži osobito kad čini čuda, koja nisu toliko djela milosrđa koliko znakovi njegova poslanja i Kraljevstva. On ih ne želi činiti ako ne nađe te vjere koja daje pravi smiso, jer vjera je težak čin poniznosti i traži žrtvu duha i svega bića. Mnogi ga odbijaju pa i sami učenici su spori u vjerovanju, čak i nakon uskrsnuća. I dok gledamo razorenje Judejskog kraljevstva iz koje dinastije treba doći Isus, vidimo uskrsnuće novoga Božjeg Kraljevstva s dolaskom Isusa koji će naše slabosti uzeti i boli naše ponijeti.