U srcu svakog djela mora biti ljubav

U srcu svakog djela mora biti ljubav (13.6.2018.)

1 Kr 18, 20-39:Težak izazov na gori Karmelu. Ilija poziva Baalove proroke da prinesu žrtvu svojemu Bogu. On će to isto učiniti, ali nitko ne smije upaliti vatru: A Bog koji pošalje vatru s neba, bit će priznat kao pravi Bog. Narod je uokolo sve promatrao. Ilija prvi progovori narodu: Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal slijedite njega. Narod je prihvatio prijedlog i iščekivao. Kako su Baalovi bili brojniji oni počeše prvi. Pripraviše junca i povisoku hrpu drva, te nastaviše od jutra do podneva zazivati ime Baalovo, ali se ništa nije dogodilo. Tada se Ilija rugalicom naruga: „Vičite jače...Baal je možda zauzet ili ima posla, a možda i spava pa ga treba probuditi.“ Baalovi se proroci uskomešaše te počeše parati noževima vlastito tijelo, ali žrtva ostaje netaknuta.
Tada pristupi Ilija i reče narodu neka se približi. Uze dvanaest kamenova, te podiže žrtvenik. Nanj stavi junca, te zamoli da se cijela žrtva polije vodom. Voda je tekla i iskopanim jarkom oko žrtvenika. Tada se Ilija pomoli ovim riječima: „Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio ovo. Usliši me da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca!“ I tada vatra padne s neba i proguta žrtvu paljenicu i sve pretvori u prašinu. Ugledavši to, popadaše svi ničice na zemlju i uskliknuše: „Jahve je Bog! Jahve je Bog!“ Baalovi proroci bijahu pobijeni. I konačno je zapljuštala toliko iščekivana kiša.

Mt 5, 17-19:
I danas čujemo odlomke Isusove besjede na Gori. Nakon iznesenih načela u „Blaženstvima“ Isus iscrtava kakav bi za ovo novo vrijeme trebao biti njegov učenik. U ovom odlmoku svoga govora poručuj kako će 'Kršćanski zakon' usvaršiti Mojsijev Zakon. Isus ne dolazi ni dokinuti zajedno sa starim rasporedom spasenja niti ga posvetiti kao nedodiriv, nego mu svojim učenjem i ponašanjem daje novi i konačni oblik, u kojem se konačno u potpunosti ispunja ono čemu je Zakon težio. Od njegove vanjštine ide do njegove unutrašnjosti i srži. Svaki vanjski čin mora imati dobru nakanu. U srcu svakog djela mora biti ljubav.