Na sceni je Božja milost koja daje nadu i sigurnost, a očaju nema mjesta

Na sceni je Božja milost koja daje nadu i sigurnost, a očaju nema mjesta (11.6.2018.)

1 Kr 17, 1-6: Danas čitamo prvo čitanje iz Prve Knjige o kraljevima. Po piščevoj knjizi, svi kraljevi u Sjevernom izraelskom kraljevstvu bili su zli. Današnje čitanje opisuje djeovanje proroka Ilije. Ilija ima dosta tešku proročku misiju. Vjerski život u Izraelu pao je na najniže za Ahabove 22-godišnje vladavine. On i njegova vrlo pokvarena žena Izabela, iz Tira, uveli su štovanje feničkog boga (Melkarta) Baala. U materijalnom smislu imao je dobar uspjeh kao vladar, ali mu je uspjeh udario u glavu. Radio je mnoge nemoralne i nepravedne stvari, što će dovesti kraljevstvo do propasti i uništenja te potpunog isčeznuća deset sjevernih izraelskih plemena. Upravo u to krizno vrijeme Bog je poslao Iliju, najvećeg od svih proroka. Bala su štovali kao boga vremena. Zato je Bog dao dokaz kako jedini on ima moć nad suncem i kišom. I brine se za Iliju u Baalovoj zemlji Sarfati, blizu Sidona. Tako Ilija reče Ahabu: “Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.“ Ilija je navijestio zaista tešku Božju kaznu, a sam je po Božjoj uputi krenuo na istok prema potoku Keritu gdje je imao vodu, a gavrani su mu donosili hranu. Gledajući tragediju naroda i odlučnu Božju vjernost, na sceni je i Božja milost koja daje nadu i sigurnost, a očaju nema mjesta.

Mt 5, 1-12:
Peto poglavlje Matejeva Evanđelja počinje s „Evanđeoskom besjedom na Gori“. Gora s koje je Isus govorio jedna je od uzvisina u okolici Kafarnauma. Riječ je o 'Blaženstvima' u kojima Isus izlaže novi duh Kraljevstva Božjega. Blaženstva počinju s: „Blago siromasima u duhu..“ Siromaštvo 'u duhu' je duboka čovjekova svijest da je čovjek u svim stvarima, a pogotovo u pogledu spasenja, potpuno ovisan o Bogu. Takav je stav najbolji preduvjet skromnosti, zahvalnosti i potpunog predanja Bogu. Oni koji su sebi 'dovoljni' niti žele niti traže veća dobra. Takvi se svjesno osiromašuju, jer zbog svoga stava ne primaju neizrecivo vrednije darove koje Bog po Kristu nudi „siromasima“, „gladnima“ i žednima“. Prvo je blaženstvo srž svih ostalih. Ovdje i u sljedećim vidovima jednog blaženstva riječ je o preokretu ljudskih vrijednosti. Sva sreća ovog blaženstva stoji u zdravom osjećaju gladi i žeđi komu je Bog u svojoj ljubavi odlučio udovoljiti. Možemo ukratko zaključiti, da oni skromni i ponizni, oni koji znaju opraštati, oni čestiti, oni koji ljube pravicu iz srca, koji nastoje posvuda nositi mir, mogu biti sigurni za svoju budućnost. Uviđajući snagu Božju, oni se na nju oslanjaju, a sve ostalo slijedi iz suradnje s Božjom Providnošću.