Nisu svi spremni suočiti se Istinom

Nisu svi spremni suočiti se Istinom (5.6.2018)

2 Pt 3,12-15a. 17-18: Kršćanski se život uvijek gleda od krštenja, kada je čovjek rođen za nebo, pa do onog trenutka kada to nebo stoji pred njim oči u oči. Što je sadržaj života između ta dva čovjekova sigurna događaja, to čovjek sam postavlja kao načelo svoga života. Je li ono uvijek ispravno i sigurno, to mora stalno ispitivati. Gledano s kršćanskog stanovišta, prava sigurnost za kršćanina leži u vjeri u Božju pravednost,u njegovom poštenom i dobrom životu u vodstvu Božjeg glasa. Taj glas je u savjesti kao anđeo dobroga savjeta, taj glas je u Objavi istine o Bogu i čovjeku zapisane kao Riječ Božja u Svetom Pismu. Zato je u Kristu dana sva Objava od Stvoritelja. Petar jasno postavlja problem ljudske slobode koja se lako i često pretvori u raspuštenost. Međutim, to je ropstvo koje vodi u propast, dok prava sloboda oslobađa od nje i vodi u sudjelovanje u Božjem životu. Nesigurna istina o važnim životnim događajima slabi moralnu odgovornost i ozbiljnost. Kad se prekine veza između krsne milosti kao dara Božjega i događaja kada je susret oči u oči s onim, koji taj dar daje, pogled je nesiguran. Svijet je stvoren na Riječ Božju, stari je svijet prije Noe, na Riječ Božju, gurnut u propast. No, s Kristovim dolaskom Otac želi da svi ljudi budu spašeni. Očeva ljubav uvijek isčekuje vrijeme spasa, ali kršćanin treba biti budan. Na Riječ Božju opet ide poziv, i život se mora usmjeriti prema novim nebesima i novoj zemlji koji su neprolazni. Sve to mora utjecati na kršćanski život u smislu odgovornosti i svetosti. Petar jasno naglašava, pozivajući se i na Pavla, da je Krist gospodar i Spasitelj.

Mk 12, 13-17:Kada je Isus došao u Jeruzalem, farizeji i herodovci pratili su ga u stopu. Htjeli su ga uhvatiti u riječi i djelu, jer ih je Isusovo djelovanje i previše uznemirilo. Nisu bili spremni suočiti se s Istinom koja s Kristom dolazi. Tako u današnjem odlomku Markova evanđelja, Isusu, nakon što su ga pohvalili kako je istinoljubiv i da pravo poučava putu Božjem, postavljaju lukavo pitanje: „Je li dopušteno ili nije dati caru porez?“ Isusov je odgovor odmah uslijedio: Na novcu je slika careva, stoga dajete caru carevo a Bogu Božje. Onima koji su ga iskušavali, nije legao ovakav odgovor. Iako su Židovi imali povlastice u rimskom carstvu, rimsku vlast nisu podnosili. No, to će ih uskoro odvesti u propast, koja će ih pretvoriti u diasporu kroz dvije tisuće godina.