Grijeh je potrebno vidjeti onako kako ga Bog vidi

  • Ispis

Grijeh je potrebno vidjeti onako kako ga Bog vidi  (23.2.1018.)

Ez 18, 21-28:Ezekijel je prorok s posebnim viđenjima i njegova se proroštva prelijevaju u apokaliptiku i najsličniji je posljednjoj knjizi sv. Pisma, knjizi Otkrivenja. Okolnosti u kojima djeluje moraju se dobro poznavati, jer on želi da svako dobro djelo i svaki grijeh, vidimo onako kako to Bog vidi. Prorok živi u vrijeme pada Judeje, te u svojoj 25 godini života biva odveden u „babilonsko ropstvo“ 597. pr. Kr. Spremao se pstati svećenik i to ostvaruje u svojoj 30 godini života. Bog ga poziva u proročku službu i uvijek mu se obraća: „Sine čovječji ovako reci....“ Vidio je Boga u njegovom strašnom veličanstvu, svemoći i sveznanju koje je iznad i izvan ljudi, obavijenog ognjem i slavom. Nasuprot toj blještavoj slavi, Ezekijel je vidio i grijeh naroda u punoj tami. Vidio je neizbježnost suda. Vidio je razoreni hram, ali počeo je naviještati uskrsnuće i obnovu Izraela, pa tako i porušenog hrama. Upozorava na opasnosti, ali je svjestan i svoje vlastite odgovornosti. Jedna od njegovih najznačjniji tema upravo je odgovornost pojedinca pred Bogom. Potrebno je vidjeti grijeh onako kako ga Bog vidi. Grijeh uvijek osobni. Sinovi ne moraju snositi grijehe otaca, kako se nekoć govorilo. Onaj koji zgriješi, taj će i umrijeti. Bog nije nepravedan da bi kažnjavao jedan naraštaj za grijehe drugoga. Svakog čovjeka smatra odgovornim za njegove grijehe. A Bog naših praotaca nije samo u Jeruzalemu, on je i u Babilonu, gdje smo dijaspora.

Mt 5, 20-26:Isus u svom Govoru na gori između ostalog poručuje: „Ako vaša pravednost ne bude savršenija negoli pravednost pismoznanaca i farizeja, nećete ući u nebesko kraljevstvo.“ Isus usavršava Zakon. On uvijek mora izvirati iz pravedna i otvorena srca prema Bogu i bližnjemu. Drugim riječima, put do nebeskog kraljevstva gradi se odnosima prema čovjeku, koji mora biti kao brat.