Reforme i obnove, ako su prave, one uvijek idu iz korijena

  • Ispis

Reforme i obnove, ako su prave, one uvijek idu iz korijena  (16.2.2018.)

Iz 58, 1-9:„Viči iz sveg grla, ne suspreži se!“ Narodu treba objaviti njegov grijeh i opačine, dok postavlja mnoštvo pitanja u lažnom strahu i čeka od Gospodina pravedne sudove. Kakva su to djela pokore, dok se bližnjemu zlo nanosi. Zar je takav post ugodan Gospodinu?
Ovo je post što ga odabrah: razveži sveze bezbožnosti, razriješi samare koji pritišću i tlače. Otpusti potlačene na slobodu i skini jaram nesnosni. Lomi kruh svoj gladnome, siromaha i brata po krvi ne preziri. Kad vidiš gola, zodjeni ga. Svjetlo će ti tada zasjati ko zora jutarnja i zdravlje brzo procvasti.

Tada imaš pravo zazivati Gospodina i Gospodin će ti odgovoriti: Evo me!

Mt 9, 14-15:Na početku svojega javnog života Isus poziva na pokoru, baš kao što je to činio Ivan Krstitelj, i kao što su poslije činili apostoli u vrijeme prve Crkve. Za Isusa, dok je s apostolima, pitanje posta ima drugu dimenziju i nije primarno pitanje. Zato javnost pita: „Zašto tvoji učenici ne poste?“ Isus je odgovorio.“Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima?“ Iusov stav je jasan. Post kao i svaki drugi oblik pokore ima smisla samo ako su podređeni prvoj i glavnoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ovdje nam može pomoći Pavlovo viđenje pokore: „I kad bih razdijelio sve svoje imanje siromasima, i kad bih predao svoje tijelo tako, da se sažeže, a ne bih imao ljubavi, ne bi ništa koristilo.“ (1 Kor 13,3)