Vjera je temeljna krepost za međuljudske odnose

Vjera je temeljna krepost za međuljudske odnose (12. 2. 2018.)

Jak, 1, 1-11:Još u Starom zavjetu kod proroka Ezekijela stoji, a Pavaoo tome piše u Poslanici Rimljanima: „Pravednik će od vjere živjeti.“ Kako i na koji način? Ako pogledamo naš naravni život koji se odvija u obitelji, vidimo da je vjera i povjerenje najveći kapital jedne obitelji. Iz vjere i povjerenja rađa se ljubav. A ove dvije kreposti daju nadu i smisao života. Stoga je vjera veliki duhovni kapital koji sidri čovjeka i on sigruno i mirno živi život s onima na koje naslonjen. To je uvijek plod osobnog duha koji se poklanja drugoj osobi i u njoj se nastanjujemo kao i ona u nama. Prenesemo li to na osobe Presvetoga Trojstva, sve je još u savršenijem stupnju. Zato je vjera središte biblijske Objave. U takvim odnosima svaka kušnja rađa postojanost i nije bol, nego radost. I to je mudrost življenja. „Mudrost“ nije kao u grčkoj filozofiji neplodno znanje o stvarima i ljudima, nego je Božji dar, osobi od osobe. Mudrost je tek tada mudrost, ako je došla do izražaja u čovjekovu životu. I ona se uvijek bazira na molitvi koja je traženje i primanje s ljubavlju.
Apostol, Jakov kaže,da je sumnjivac čovjek bez vjere, koji traži, ali ne nalazi ono što traži. Možemo s pravom reći, kako često materijalno bogatsvo postaje čovjekovo siromaštvo, a siromaštvo postaje bogatstvo. Čovjek razdijeljene duše je nestalan.

Mk 8, 11-13: U današnjem Evanđelju stoji jasna pouka: vjera se ne smije temeljiti oko čudesa. Vidjeli smo kako apostol Jakov izlaže što je vjera. Zavidni i sumnjičavi ljudi iskušavaju Isusa i traže „znak“ s neba, kao da bi Isus, morao činiti čudesa da se dokaže. Ljudi bi tada po mjeri čuda prosuđivali Boga. Kad bi to tako bilo u naravnom životu: Veći zlatni nakit, veća ljubav. Onda bi se bogati nerastavljivo volili. A to nije slučaj.