Hrana na smrt i hrana na život

  • Ispis

Hrana na smrt i hrana na život (10.2.2018)

1 Kr 12,26-32Nakon podjele kraljevstva na Južno i Sjeverno, u Sjevernom kraljevstvu Jeroboam podiže vlastita svetišta u Betelu i Danu, postavlja svećenke koji nisu iz Levijeva plemena i ustanovljuje blagdane. Ovako je to obrazložio: »Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Gospodnji u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti.« Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: »Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske.« Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. Ovo je bio put u smrt, poput puta Adama i Eve, put koji vodi oholost života, želja za gospodarenjem i težnja da nadziru druge. Kralj trguje svećeništvom, služi se svetištima i blagdanima da bi nadzirao bogatstva Sjevernog kraljevstva, a time spriječio ponovno ujedinjenje. Zavist mu je bila oruđe kojim je postigao da sjever i jug, koji su ispovijedali istu vjeru, rade jedan drugome o glavi.

Mk 8, 1-10:Isus hrani mnoštvo naroda na čudesan način. Dok su drugi biblijski likovi vodili narod u smrt, Isus izjavljuje: „Ako ih otpravim gladne njihovim kućama, klonut će putom.“ Isus im daje hranu na život, hranu koja će u dogledno vrijeme biti hrana za vječni život. On ostavlja svoje tijelo za hranu koja vodi u vječni život.