Zavist je neizlječiva bolest

Zavist je neizlječiva bolest (31.1.2018)

2 Sam 24,9-17:David popisuje stanovništvo u svome kraljevstvu. To nije dobro primljeno u Božjim očima, prema riječima proroka Gada. Narod kojemu je David bio na čelu, nije bio narod s kojim je on mogao raspolagati kako hoće, nego narod Božji. Naime, nije grijeh popisivati narod, nego je grijeh motiv zbog kojega je narod popisivan. Prema isčitavanju riječi proroka Gada, primjećuje se da je David htio imati veću kontrolu nad narodom, veće poreze za vlastito bogaćenje i bogaćenje onih koji su na vlasti. Narod nisu ovce koje se mogu tek tako šišati. David je uz sve svoje kreposti, imao i poteškoće s ohološću i zavišću. Sjetimo se njegovih grijeha. A, zavist i oholost, ne samo da su grijeh, nego i neizlječiva bolest. Sjetimo se kako je kralja Šaula zavist odvela u samoubojstvo. Zavist ga je razorila. Zato i David ispašta za svoj grijeh. Mora gledati mrtve od kuge na samom pragu svoga dvora. Prihvatio je krivnju i moli Boga da bude milostiv narodu, jer „oni, ovce, što su skrivili?“. Njegova ljubav i molitva donosi rješenje i kuga prestaje.
Mk 6, 1-6: Isusovi sumještani koji su rasli zajedno s Isusom, sada se sablažnjavaju o njega. Zašto bi on bio mudriji od nas, pitaju se. Zašto bi Isus mogao činiti čudesa kad oni ne mogu? Koja je tu količina zavisti i oholosti. Zavist je zaslijepila Nazarećane. Zato Evanđelje donosi vijest: „I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika... I čudilo se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo.“ Evanđeoski tekst, dovoljno govori kome je naštetila zavist. Uvijek onome tko je zavidan, to je njegov grijeh.