Bog uvijek potiče život iznutra, gdje je klica života.

Bog uvijek potiče život iznutra, gdje je klica života (26.1.2018.)

2 Sam 11, 1-17: Božje djelo uvijek nadilazi naša očekivanja, ono je nesagledivo i puno obećanja. Postojanosti uistinu treba, jer „Pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne ne mili se on duši mojoj..“ U Drugoj knjizi o Samuelu, vidimo tamnu i svijetlu stranu Davidova života. David čini grijeh preljuba, a onda još teži grijeh, namješta smrt Urije Hetita, koji je muž njegove preljubnice. Ova epizoda iz Davidove dinastije odaje poruku kao da je Božja riječ isčezla u crnoj zemlji ljudske bijede. Ljudski gledano, potreban je odgovor na ovo stanje grijeha, jer nije jasno kako Bog želi prihvatiti takav mračni i neprihvatljiv put ispunjenja obećanja Davidu o trajnoj dinastiji. Možda mu baš zbog toga njegovog grijeha nije ni dopustio da on gradi Hram Gospodnji. Bog je znao unaprijed za njegovu mračnu epizodu života. Ova epizoda bit će razumljiva tek po sinu Salamonu.

Mk 4, 26-34:Sjeme posijano u zemlju, raste neovisno o tome da li je vlasnik polja budan ili sapava. To je Isusova prispodoba. Isto je i sa sjemnom milosti i balgoslova Božjeg koje pada na duše, ne postavljamo li zapreke ono će rasti i sigurno donijeti plodove, jer „Bog daje rasti“. Većina nas ne može objasniti kako sjeme koje pada na zemlju postaje klasjem pšenice, a onda kruhom. Jednako tako ne možemo razumjeti Božje putove u Davidovoj povijesti. Očito je potrebno vrijeme, strpljivost i postojanost. Bog ostvaruje ono što najvešćuje i navješćuje ono što ostvaruje. Život je zajednički pothvat strpljenja i povjerenja između Boga i nas. Bog uvijek potiče život iznutra gdje je klica života.